Izlazi mesečno, čita se godinama, a uči vekovima…

Objavljeno u Astrologosu br. 61

mart 2007.

Božidar Đondović

Bojana Nenadić

    

Ako ravnodušnost uopšte postoji, onda je ona osećanje čovekovo, ali nikad ženino.

Jovan Dučić

    

Muškarci koji ne znaju da vole

    Ljubavi nikad dosta. Posebno je u ženskoj prirodi da se bori čitavog života za ljubav. Kako bi se pridobila muška pažnja, mnoge žene postale su isključivo zavodnice, svele su svoj lični i profesionalni život na zavođenje, baveći se ne samo izgledom i manirima, nego pre svega izučavajući tajne pridobijanja muškog srca. Ipak, vrede li uvek njihove izreke i recepti koje su iskustveno sebi potvrdile i kojima su se rukovodile? Izuzeci uvek postoje, pa tako i muškarci koje ni najveće tajne umetnosti zavođenja ne mogu otopiti zauvek. Ima naravno takvih i žena...

    Rečenicu "Muškarci koji ne znaju da vole" čuh pre neki dan u telefonskom razgovoru sa prijateljicom Dejanom, kao radni naslov jednog projekta i obe konstatovasmo da je to dobra tema za tekst. Samo, šta sa njom...? Kakvi bi to, astrološki gledano bili muškarci koji ne znaju da vole? Naravno, nećemo odmah nasesti na nepravedno ozloglašeni Mesec u Jarcu, niti imamo mogućnost, pa ni pravo da merimo intenzitet nečijih emocija i njihovu vrstu, a ponajmanje o emocijama nešto znamo. Moraćemo da krenemo drugim putem. Možda od razuma i volje i njihove sposobnosti da upravljaju emocijama i daju im voljni elemenat. Kada govorimo o ljubavi prema suprotnom polu podrazumevamo odnos muškarca prema ženi i njegovo viđenje žene. Mesto žene u životu muškarca. To su u horoskopu Mesec i Venera, a vladar VII polja i planeta u VII polju opisuju više vrstu odnosa nego emotivnost u njemu.

Za početak napravimo listu kandidata "muškaraca koji ne znaju da vole"

1 - nepovoljnu poziciju ženskih signifikatora kroz polja, znake i aspekte

2 - potrebu ili sposobnost da volja upravlja emocijama

Ova lista se ovde zaustavila, jer izgleda da ženski um ne može mnogo da tvrdi, a možda i nema pravo da sudi o tome, pa reših da pitam Bokija Đondovića, šta bi on o ovome rekao. I evo šta mi je odgovorio:

    To ti je ko i svaka nedovršena priča od ženskog ćakulanja telefonom nastala. Al ovaj put ideja i nije tako naivna, i moglo bi se o njoj štogod reći. Sad koliko je pametno što ste meni zapetljanciju dali raspetljavati, mjesto jednom Hitklifu iz Orkanskih visova koji je slika i prilika pravog mrzitelja jedne ljubavi, ne znadem, ali svakako bih malo proširio naslov, pa rekao, muškarci koji ne znaju da vole svakako moraju negdje znati da mrze, a pomenuta ravnodušnost već je pola posla u korist naopakog završila. Opet, i pomenuti Hitklif ubio je zapravo najviše sebe, svoju emociju kroz ženu koja se udala zbog para na nagovor svoga oca i mašte jedne od sestara Bronte, pa iako je ona mrtva i dalje joj se sveti preko svog sina želeći ga oženiti sa njenom ćerkom Keti kako bi dobio njeno bogatstvo oko koga je sve započelo. A sve zato što nije znao da nju voli koliko je volio biti povrijeđen, koliko je volio mržnju. No, to je istaknuta iskvarena patologija čovjeka kroz literarno prikazana. A, i ne poznajem takvih ahetipskih mizantropa u dijeljenju emocije sa permanentnom potrebom, a da su ikada i voljeli, bili nomalni? Patologa svi znamo da ima ne samo u literaturi, ali šta je onda jedna žena tu pronašla sa takvom "ljupkom prirodom", što se ikad upuštala u nesigurne vode, odnosno čime je bila kadra takvog privući? Istina načuo sam, da jedan muškarac ma koliko bio zdrav u naklonosti spram žene sa nježnošću i pažnjom, uzalud je, ona će biti nezadovoljna i čitaće ovaj naslov sa zadovoljstvom misleći da je vječno nevoljena, ako je ime njenog karaktera Fema. Dobro, Sterija je njenog muža upokojio pa se ona počela femkati, ali svakako ne treba zaboraviti da postoje nezasiti ne samo u animalnom nego i u senzibilnom. Posesivnost je drugi kraj toga štrika na kome se suši odjeća iznošene ljubavi sa kojom se ne zna kud bi. Zato što se obično nađu te dvije prirode kao potrebe nadgoranjavanja, pa ako je naslov teme muškarac koji ne zna da voli, ona koja je ovdje nevoljena pati od nekog oblika posesivnosti najvjerovatnije ma kako ona nevidljiva bila. Ali dovoljno da duhu bude vidljivo i da se na tom nivou vode pravi mali ratovi. Duh i duša ne mogu biti nedovoljno čisti a da budu voljeni beskrajno. Kap mastila bure pitke vode uništi, i tu nema kompromisa. A kada se dvoje svađaju oboje je krivo samo jedno više, odnosno mora postojati pogodno tle gdje takav pelcer može nići.

    Tako sve ovo što si pomenula, Venera, Mjesec, valja dopuniti i Marsom i Suncem svakako. Je li neko sposoban za empatiju, samilost, više je pitanje čini se. Džaba od krivog drveta pokušavati napraviti vitku jelu, naročito ako nisi makar kalemar, odnosno ako u korijenu se ne sasiječe patološko jer ovo je više domen nepostojanje čistote duha, i tu nema teoretisanja niti mjesta diskusiji. Jer da ima, bilo bi moguće pronaći dobrog čovjeka a koji nikad nije volio, zar ne? To je nemoguće, a lako ćemo uočiti da su to ljudi koji se nikad ni zašta ne žele pokajati u životu jer bi to iziskivalo minimum introspekcije koje se oni boje najviše na svijetu. Obavezno, da ne zaboravimo, da se ovdje priča o nevoljenju, a ne o namćorastom neželjenju pokazivanja emocije koliko bi željela recimo neka žena u znaku Vage sa Marsom u Vagi! Jer to je već druga priča što neki muškarac više voli recimo da glajnca svoj automobil star 15 godina nego da opere leđa svojoj dragoj, više provodi vremena maštajući o generalki motora nego o idenju sa ženom do njene familije, što će žena isto tako protumačiti kao njegovu nesposobnost, da nema osjećaj za njene male i velike potrebe, naposletku nevoljenja, čak i njene familije da se našalimo. Ili kada se zaljube one žene što vole intelektualne tipove, pa nalete na najbistrijeg dasu u nekoj palanki što je prestavljen Uranom recimo, i šta sad da joj taj isti Uran cijeli život titra?! Taman posla, prevario bi je i sa muškarcem za sladostrašće ideje koju najviše ljubi, za kojom traga i kojoj je posvećen, a kamoli da ima vremena za njene potrebe da ode na slavu sa njom kod njene tetke koju nije vidjela ima od onomad. A to je kod obične žene isto tako nevoljenost u današnjem dobu. Nedovoljna posvećenost. Ako se pak misli u razradi idenja ove teme, o sebičluku, to je bijednost bilo muškog ili ženskog položaja i o tome nemamo šta govoriti. Ali da, treba kazati o Uranu koji ubi u pojam međuljudsku toplinu kroz moderno, treba. To je pomenuta ravnodušnost Dučićeva kojoj je sklon muškarac više. To mu je u nagonu, juri ženu danima kao takmičar, a kada je konačno dobio njenu pažnju on kao lovac ide dalje, neinteresantno mu postaje. I Uran i Mars ovako osjećaju. Zato bjelosvjetski ženski magazini koje nekad listam kod brica, preklinju iskustvima urednica koje izgleda nisu imale nikad dovoljan doživljen intenzitet istog, da muškarac treba poslije onih rabota da nastavi obasipati ženu nježnošću, što njemu izgleda nije ni na kraj pameti ako to nije uvertira za brzu repeticiju. To je apsolutni samosvojni nagonski čin, iako ga ja ne propagiram nešto, ali čim je na nivou neupravljanja i uticanja razumskog moramo ga takvim i tumačiti. No, tako ćemo brzo doći do alfa mužjaka i Diskaverija, ali nije za odbaciti hiljade godina evolucije testosterona koji se stvaraju kod muških beba još dok su u majčinoj utrobi, rekoše naučnici. Dakle, različiti smo po tim stvarima sigurno, ali ne i presudno pa da strast čini sve, pogotovo ne kada svijest, spokojstvo, duh krenu birati sa kim će i kako živjeti. Ali ako ste ostali na nivou Marsa i Venere i sa 50 godina, ako su vam to vladari ili najbitniji pokazatelji horoskopa, moramo kazati da je to surova selekcija odabira gdje samo oni ljudi koji imaju podjednake strasti mogu opstati, dok svi drugi prije ili kasnije otpadnu jedni od drugih. To je tako, ko srednjoškolske simpatije, pa iako ste sa nekim toliko vremena gdje ste jedno drugom navika bratska postali, započinjete svađu prije ili kasnije baš kao što se i brat i sestra znaju katkad sporečkati i mrzjeti istinski. Pa nije čudo kada jedan poznati vaterpolista govoreći za novine zaljubljeno kaže o ženi ljepotici da mu je uživanje biti joj papučar. Smijemo se kladiti svaki bi muškarac to želio biti takvoj i sličnoj rasnoj Veneri, pa i onaj iz naslova koji je eto zdrav ali je ravnodušan. Zato što takvom ona nije interesantna njegovom Marsu više kao što je nekad bila a on glupak gleda samo iz Marsa nju. Odnosno to je kompleks Marsa koji nikad nije bio sa jakom Venerom pa se snašo zbog radne navike biti sa nekom osrednje strasti, i kad su godine prošle, njemu recimo počelo Sunce više živjeti i eto, ona je neugledna kroz nešto njegovom Suncu, i on je nezainteresovan. Eto primjera one stjuardese što je izdržavala toliko godina muža siromaha, bukvalno ga prehranjivala a on joj uzvraćao svojom škorpionskom strašću i sve super bilo, čak mu rodila petoro djece. I sve je bilo u redu dok on nije napravio neke sitne pare, jer se zove Roman Abramovič, dok nije njegov Mars koji osvaja kao imperator gladni, uvidio da se stjuardesa tetka - Desa nekim estetskim zatezanjima ni upola ne utegne koliko li priroda duplo mlađe djevojke, pa je morao naći mlađanu Venericu od 20 i neku godinu. I tata bi sine, i svaki muškarac tako pa i svaki astrolog muški, jer inače nije zdrav Mars ako ne bi htio, poželio, a druga je stvar što je Mars ipak samo jedan od faktora u ljubavi i što se sviješću upravlja a ne obrnuto. Šta da se radi kada savjest i moral ne pitaju se ništa, pa se priča nastavlja, Mars misli da će vječan biti ili bar kao Čelzi na vatrenom polju. Da znate da mi je žao čovjeka, a njegova stjuardesa je prava lafčina iako je boli doživjela u zadnje vrijeme, a da bi nam i ona mogla potvrditi, potvrdila bi nam, njen muškarac se u zadnjih par godina ponašao kao neko ko ne umije da voli jer su ga druga interesovanja okupirala. A vaš muž je isto, samo što nema municije na računu za koju bi se neka Venera zakačila, pa je još sa vama, i tako će i ostati, spremajući Marsa da okači na čiviluk sjećanja što će samo u muškim pričama katkad živjeti.

    

    

    

    





Godišnjak 8